Umro je Velimir Barišić Vavo
06.06.2016. // Borislav Aleraj
Nakon dugog junačkog odmicanja od dugotrajne uporne bolesti napustio nas je prijatelj, planinar, penjač i alpinist, nekadašnji vrijedan član današnje HGSS Stanice Zagreb, Velimir Barišić Vavo.
Mlađi će ga vjerojatno znati kao aktivnog voditelja lijepih alpskih izleta i pročelnika Visokogroske sekcije planinarskog društva Željezničar. No možda nisu svjesni da su na izletima bili sa stvarnom, velikom zvijezdom hrvatskog alpinizma, jer se Vavo nije imao običaj hvaliti i pričati o sebi. U ovom trenutku želimo se na to prisjetiti.
Počelo je koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća teškim usponima u Prenju zajedno s još jednim istaknutim penjačem i gorskim spašavateljam Vedranom Bubnjem i ubrzo sa slavnim teškim prvenstvenim usponom u Kleku kojeg su Vavo i Vedran posvetili 20. obljetnici svog planinarskog društva i nazvali ga Željezničarski 20. Vavo se okušao i u ekspedicijama. Bio je na vrhu Aconcague 1975., sudjelovao u ekspediciji na Mount Everest 1989. Jedan od njegovih velikih uspona u velikim brdima je i smjer u stijeni Ulu Tau u Kavkazu 1974. s Dadom Mesarićem. U knjizi Triglav, gora naših gora može se pročitati i to, da je Vavo bio prvi koji je sam (solo) i posve bez pratnje u stijeni ispenjao glasoviti Čopov steber preko Skalaškog smjera godine 1973.
Među gorske spašavatelje Vavo je došao u sedamdesetim godinama. Svoj prvi tečaj završio je na Mosoru godine 1977. Sudjelovao je u svim aktivnostima svoje Stanice, u akcijama spašavanja, vježbama, radnim akcijama i dr. U najvećoj stijenskoj vježbi Stanice Zagreb godine 1977. kada je izvedeno spašavanje iz poznatih Naočala u smjeru Klin u Anića kuku u Pakenici, pristupom s vrha stijene, nadovezujući četiri čelična užeta, Vavo je zajedno s Branimirom Predovićem odglumio unesrećene uspevši se lako do osiguravališta u polušpilji koja iz doline nalikuje naočalama. Životne okolnosti kasnije su Vavu usmjerile na druga područja.
Velimir Barišić je za svoje planinarsko djelovanje odlikovan zlatnim znakom Hrvatskog planinarskog saveza.
Vavo je bio i vojnik. Teško i slavno vrijeme domovinskog rata pamti Vavu uz ostalo i kao pripadnika planinske satnije Velebit, koja je branila Hrvatsku na Velebitu.
Još prije samo nekoliko godina koračali smo skupa u Splitu u koloni na dočeku i ispraćaju Nenada Čulića, prijatelja, penjača stradalog prije puno godina u Kavkazu i tek nedavno pronađenog u dnu velikog Ušbinskog ledenjaka. No u posljednje doba Vavo je koračao sve teže i teže. I tako su naša lijepa prijateljska druženja ove godine bila povezana s našom malom pomoći kod spuštanja i penjanja po brojnim stubama njegovog doma u Mlinovima. Naš dogovor nakon posljednjeg takvog druženja na Uskrs, da se vidimo na našem GSS-ovom domjenku na zaključku zimske sezone prošlog mjeseca, nažalost se nije ostvario, Vavo se nije osjećao dovoljno dobro. Ova kratka ali teška zima i hladno proljeće koji su mnogima pričinili zdravstvene teškoće bili su i Vavi pretežak dodatni teret.
Na oproštaju želimo reći slava i hvala za sve svom prijatelju penjaču i gorskom spašavatelju Velimiru Barišiću Vavi.
Obitelji izražavamo iskrenu sućut.
112