Preminuo je Dražen Zupanc
03.08.2015. // Borislav Aleraj and HGSS Stanica Zagreb
Sa žalošću javljamo da je dana 2. kolovoza 2015. u 12:30 preminuo alpinist, gorski spašavatelj Dražen Zupanc, dugogodišnji član stanice HGSS Zagreb, zaslužni nekadašnji pročelnik hrvatske Gorske službe spašavanja i dugogodišnji dužnosnik Hrvatskog planinarskog saveza. Na Draženovu trudu i zamislima uspješno djeluje i razvija se današnji HGSS. Hvala mu i slava, a obitelji iskrena sućut.
Iz oproštajnog govora koji je održao Borislav Aleraj:
Gorski spašavatelji i spašavateljice iz Zagreba i drugih dijelova Hrvatske te zagrebački planinari oprostili su se 7.8.2015. na zagrebačkom groblju Mirogoj od svog prijatelja, učitelja i uzora, jednog od doajena i stupova Hrvatske gorske službe spašavanja, gorskog spašavatelja Dražena Zupanca.
Uz počasnu stražu članova Gorske službe spašavanja i planinara Velebitaša, u oproštajnom govoru prijatelji su se prisjetili lijepih i vrijednih pojedinosti iz Draženova bogatog planinarskog i spašavateljskog života, zaustavljenog neumoljivom bolešću u 82. godini, 2. kolovoza 2015.
Planinar od djetinjstva, Dražen je živio planinarstvo i živio za našu planinarsku organizaciju. Zanimao se i uspješno okušao u gotovo svim vidovima ove plemenite i složene ljudske aktivnosti, koja je, znamo, i više od samog penjanja po brdima te znači kulturno – etičko – estetski životni pogled i svjetonazor koji nazivamo planinarstvo i alpinizam.
Bio je uspješan orijentacijski natjecatelj. Neki od najstarijih pobjedničkih pehara iz ranih pedesetih godina prošlog stoljeća, koji su i danas izloženi na policama u njegovom planinarskom društvu PDS Velebit u Zagrebu, stigli su tamo i Draženovom zaslugom. Bavio se skijanjem, planinarenjem, markiranjem planinarskih staza, no u duši je najprije i najviše bio je penjač i alpinist. Penjati je počeo vrlo mlad, još kao srednjoškolac. Rado smo slušali o njegovim uzbudljivim zimskim usponima u pedesetim godinama prošlog stoljeća zajedno s legendom hrvatskog alpinizma Vjekoslavom Šanetkom i prijateljima penjačima Krešmirom Kadrnkom i drugima u vrhovima Julijskih Alpa. Ostat će zapamćen njegov prvenstveni uspon, Kaminski smjer, zajedno s Rikardom Ballonom i ostalima u sjevernoj stijeni Troglava iz 1961. Nositelj je naslova Alpinist. Razvoju alpinizma u Hrvatskoj pridonio je i kao pročelnik Komisije za alpinizam PSH (HPS). Pomagao je pri postavljanju alpinističkog muzeja – zbirke u Ogulinu.
Bavio se i planinskim kino-snimanjem. Njegov film o usponu na vrh Visokog Atlasa u Maroku prikazan je na prvoj smotri amaterskog planinarskog filma SPAF u organizaciji PDS Velebit 1979.
Osim rada u Komisiji za alpinizam, Dražen je kroz više decenija bio nezamjenjiv član najviših tijela Planinarskog saveza Hrvatske i današnjeg Hrvatskog planinarskog saveza, Statutarne komisije kao pročelnik, Nadzornog odbora i dr
No, sigurno najdublji trag Dražen je ostavio u našoj Gorskoj službi spašavanja. Član Službe postao je 1952., nedugo nakon njenog osnutka 1950, pa je tako bio jedan od najdugovječnijih i najstarijih aktivnih članova Službe, najprije kao član stanice GSS PDS Velebit, jedne od preteča današnje Stanice HGSS Zagreb, također i njen pročelnik, a sve do danas istaknut član Stanice HGSS Zagreb. Sudjelovao je u izvedbi povijesnog prvog tečaja Gorske službe spašavanja na Zavžanu 1957. kao oružar tečaja uz voditelje tečaja Pubu Baljića i Zdenka Šimunovića i ekonoma Krešu Žiborskog. Ponosno je nosio značku gorskog spašavatelja broj 114.
Uz redovite zadaće gorskog spašavatelja Stanice Zagreb, dežurstva na Medvednici, akcije spašavanja (njegova prva akcija bila je na Medvednici godine 1950. još prije nego je postao članom GSS-a) Dražen je velik dio svojega znanja, iskustva i energije uložio u razvoj i napredak cijele Gorske službe spašavanja u Hrvatskoj svojim dugogodišnjim radom u Komisiji za GSS, a najviše kao pročelnik Komisije za GSS PSH i pročelnik naše Gorske službe spašavanja u razdoblju od preko deset godina. Na toj se odgovornoj dužnosti uz ostalo posebno založio za proširenje Službe i uspostavu novih stanica Zadar, Požega, Delnice, Tršće, cialis superactive Gospić i dr., dajući im svu tehničku, stručnu i moralnu pomoć i podršku u radu, kao i svim ostalim našim stanicama, što mu je donijelo široko priznanje i prjateljstvo svih članova Službe. Odlikovao se uvijek jasnim stavom o svrsi i smislu GSS-a, o pitanjima dobrovoljnosti, izbora članova, područnog ustroja, o mjestu GSS-a kao službe javnog značenja, odnosu s drugim javnim službama i dr. U temeljne dokumente Službe Dražen je između ostaloga uveo i institut priznanja zaslužnim članovima s najvišim priznanjem GSS PSH, počasnom značkom iskovanom iz srebra. Na temeljima koje je mudro gradio i učvršćivao Dražen, lako je bilo njegovim nasljednicima na mjestu prvog čovjeka hrvatskog GSS-a nastaviti uspješno sve do danas. I na tomu smo mu posebno zahvalni.
Kao gorski spašavatelj Dražen je imao sve one najplemenitije odlike humanosti, nesebičnosti, refleksa za odaziv na poziv u pomoć pri nesreći u planini. Mnoga su njegova sljemenska dežurstva, brojni su skijaši i unesrećeni planinari spašeni. Sudjelovao je u teškoj zimskoj akciji potrage i izvlačenja tri smrznuta planinara na Medvednici 1969., također u slavnoj uspješnoj akciji spašavanja 100 skijaša s havarirane skijaške žičare na Bjelolasici 1998. i dr. I u starijoj životnoj dobi sudjelovao je u akcijama spašavanja često kao ključni čovjek u dolini za koordinaciju i kontakt sa javnim službama. Takvu je dužnost do nedavno obavljao i u provedbi dežurstva stanice Zagreb i HGSS-a na svjetski poznatoj slalomskoj utrci na Sljemenu Snow queen trophy.
U radu Stanice HGSS Zagreb Dražen je bio stalno prisutan sve do svojih posljednih dana. Vodio je Skupštinu stanice kada se ona osamostalila kao pravna osoba godine 1998. Presijecanjem vrpce otvorio je prostorije novog Doma Stanice HGSS Zagreb u donjoj stanici ZET žičare pod Sljemenom 2009. Posljednji put je na sastanku Stanice bio prije nekoliko mjeseci iako već ozbiljno bolestan.
Da se ne zaborave slavni i lijepi dani početaka i razvitka gorskog spašavanja u Hrvatskoj i u Zagrebu, u čemu je sam neposredno sudjelovao preko 60 godina, Dražen se potrudio i napisao nekoliko fundamentalnih iscrpnih članaka o povijesti hrvatske Gorske službe spašavanja. Posljednji njegov rad izašao je nedavno, u povodu 60. obljetnice organiziranog spašavanja u Zagrebu 2010., kao Zbornik članaka o stanici HGSS Zagreb i njenim članovima.
Dražen je bio i član nekih od najviših tijela HGSS-a, njegovog suda časti.
Nakon svojih planinarskih početka u prvim godinama poslije drugog svjetskog rata u FD Jedinstvu i PD Zagrebu gdje je bio među osnivačima Omladinske sekcije, najvećio dio svog planinarskog života, od godine 1952. do sada, Dražen je proveo je kao član njemu najdražeg Planinarskog društva Sveučilišta Velebit u Zagrebu. Bio je i njegov predsjednik godine 1959. Rado je odlazio i skrbio se za Ratkovo skolonište na Samarskim stijenama. Sa suprugom Ninom stvorio je idealan planinarski brak i sretnu obitelj. U doba svoje penjačke mladosti član Velebitovog Alpinističkog odsjeka, u kasnije doba sudjelovao je u osnutku Seniorskog odsjeka PDS Velebit i bio njegov član sve do sada.
Za sav svoj dragocjen, izniman i u stvari nemjerljiv doprinos duhu i uspješnom životu PDS Velebit, Hrvatskog planinarskog saveza i Hrvatske gorske službe spašavanja i posebno svoje Stanice HGSS Zagreb, Dražen je primio sva priznanja koja te udruge mogu dati, a kao najvijednije ovdje se mogu istaknuti Plaketa Hrvatskog planinarskog saveza, Počasna značka priznanja Gorske službe spašavanja PSH, i Plaketa HGSS-a.
Dražen nas je zadužio svojim životom i rastužio svojim preranim odlaskom. Ostat će uvijek živo i sjetno sjećanje na zajedničke dane.
Hvala i slava velikom čovjeku i gorskom spašavatelju Draženu Zupancu.
Supruzi Nini, sinu Dadi i kćeri Niki i ostalima u obitelji sućut u ime Hrvatskog planinarskog saveza, Planinarskog društva Sveučilišta Velebit, Hrvatske gorske službe spašavanja i Stanice HGSS Zagreb.
112