Umro je Cine Rapotec
30.01.2020. // Borislav Aleraj
Dana 11. 1. 2020. u 83. godini umro je istaknuti gorski spašavatelj starije generacije Franjo Rapotec, Cine. Svoj spašavateljski vijek započeo je u ranim šezdesetim godinama prošlog stoljeća, u doba organiziranja GSS-a kao suvremene područno ustrojene službe kakvu danas poznajemo. Do konca sedamdesetih Cine je svom svojom voljom i znanjem živio za gorsko spašavanje i bitno pridonio cijelom hrvatskom GSS-u i svojoj stanici Zagreb u kojoj je proveo cijeli svoj spašavateljski vijek. Nosio je značku broj 139. Primjer čovjeka životno povezanog s planinama, pravog alpinista, planinarenjem se počeo baviti u pedesetim godinama prošlog stoljeća kao gimnazijalac. Stariji planinari sjećaju se da je u pedesetima na planinarskom Tomislavovom domu na Sljemenu Cine vodio svojevrsnu radio emisiju za planinare s kratkim tekstovima i planinskom glazbom, koja se razglasom širila po prostorijama doma. Kasnije u šezdesetima bio je jedno vrijeme i pročelnik Komisije za vodiče PSH. Cine je bio član Alpinističkog odsjeka PDS Velebit. Penjač iz užitka s velikim iskustvom, turni skijaš, vrstan poznavatelj Alpa, osobito Bohinjskih planina, gdje je neko vrijeme bio opskrbnik doma na Planini na kraju, poznate i kao Koča pod Bogatinom.
Nas nekoliko, danas već starih članova Stanice Zagreb, duguje mu zahvalnost što nas je kao vrlo mlade doživio svojim prijateljima, uveo u mnoge divne tajne Alpa iznad Bohinjskog jezera, visokih pasišta, sirarni i malih slikovitih mjestašca u dolinama, a onda i s povjerenjem predložio za članstvo u GSS-u. Mnoge je planinare i gorske spašavatelje zadužio kao učitelj, penjački instruktor i jedan od najistaknutijih instruktora gorskog spašavanja. Zadivljavao je svestranim tehničkim i organizacijskim znanjem i spašavateljskim žarom. Dežurstva na Sljemenskom skijalištu, vježbe, seminari, tečajevi, akcije spašavanja. Vodio je seminare za novo osnovanu stanicu Delnice, sudjelovao kao instruktor na zimskom tečaju na Zavižanu 1969, vodio surovi kišni, vjetroviti i snježni ljetni tečaj na Risnjaku 1971. Na povratku s tečaja na Zavižanu, kada nas je u malenom automobilu s dvije akije na krovu, bura premiještala po magistrali kao kutiju šibica sve do bankina, u muci smo smislili još jednu kiticu znane pjesme „ Kad bura u primorju vije i šuljaš se poput lije…..“
Cine je sudjelovao u legendarnoj akciji spašavanja Stanice Zagreb u katastrofalnoj poplavi u Zagrebu 1964, u akcijama spašavanja unesrećenog planinara s Planine na kraju, planinara sa slomljenom nogom s Vršiča u zimskim uvjetima akijom do hotela Erika u dolini, u velikoj združenoj potrazi za izgubljenim planinarom u Samoborskom gorju i drugima.
Od Cineta smo naučili istinski voljeti i razumijeti planine te naslijedili i preuzeli njegovo životno geslo, da se penjati treba uvijek, i u staroj dobi, makar i lakše smjerove, jer penjanje znači život. Neočekivano, životne okolnosti i bolest su u posljednjih tridesetak godina Cineta odvojili od penjanja i aktivnog spašavanja, no uvijek će među njegovim učenicima i prijateljima ostati njegovo djelo ugrađeno u temelje naše današnje Gorske službe spašavanja i uzor, koji i danas nastojimo slijediti.
Neka je slava i hvala velikom gorskom spašavatelju, alpinistu Cinetu Rapotecu, a njegovoj obitelji naša sućut.
112