HGSS: Stanica Zagreb

Umro je Antun Filipčić Filac

15.06.2017. // Borislav Aleraj

Hrvatska gorska služba spašavanja je ovih dana nažalost doživjela još jedan velik gubitak.

Samo nekoliko dana prije svog 77 rođendana umro je gorski spašavatelj, legendarni Antun Filipčić Filac, član stanice HGSS-a Pula, nekadašnji član stanice HGSS-a Zagreb. Tijekom svog djelovanja u našem GSS-u koje se proteže na preko pedeset godina Filac je na nebrojeno načina zadužio sve nas. Bio je pročelnik cijele Službe u razdoblju 1968 – 1969, bio je instruktor gorskog spašavanja sa zavidno dugim stažem – od 1968, kao jedan od prvih, formalno, ispitom potvrđenih naših instruktora gorskog spašavanja, aktivan sve do danas.

Svoj spašavateljski život Filac je započeo u Stanici HGSS-a Zagreb i bio njen istaknut član do sredine osamdesetih godna, tj. više od trideset godna i u njoj dao cijeloga sebe u bezbrojnim dežurstvima na Sljemenu i u brojnim teškim akcijma spašavanja. Vodio je jednu od ekipa stanice Zagreb u velikoj zagrebačkoj poplavi 1964. kada je ukupno spašeno 128 osoba, vodio je akciju spašavanja skijašice koja se unesrećila pavši zajedno s otkvačenim stolcem skijaške jednosjedne žičare na Panjevini 1969, iste je godine vodio veliku složenu potragu za trojicom izgubljenih, nažalost smrznutih mladića na snijegom i hladnoćom okovanoj Medvednici, vodio je jednu od ekipa Stanice pri spašavanju ljudi iz zaustavljenih kabina sljemenske žičare nakon velikog nevremena 1973, sudjelovao u slavnoj akciji spašavanja opreme ortopedske bolnice nakon potresa u Banjoj Luci 1969, u spašavanju unesrećene planinarke sa Štirovca 1970, u višekratnoj višednevnoj potrazi za nestalim zagrebačkim planinarom u području Triglava 1972. i  mogim drugima.

Kasnije ga je život odveo u Pulu. Tamo je usprkos svojoj vrlo teškoj obiteljskoj situaciji prihvatio prijedlog i molbu Komisije za GSS da bude prvi pročelnik novoosnovane stanice Pula, i u njoj je proveo slijedeće dugo razdoblje, koje je u stvari trajalo sve do sada. Pri tome je uložio neizmjernu volju, trud i sve svoje veliko spašavateljsko i instruktorsko znanje i iskustvo da stanica Pula stasa i da postane ono što je danas, uspješna kompetentna stanica u jatu HGSS-ovih stanica diljem Hrvatske, posvećena skrbi nad sigurnošću svih posjetitelja Istre i njene planinske prirode. O tom dijelu njegova spašavateljskog života, tijekom kojeg ipak nikada nije do kraja, makar u duši, napustio stanicu Zagreb, više mogu pričati prijatelji iz Stanice Pula.

No u podlozi i temelju svega tog neprocjenjivo vrijednog spašavateljskog rada leži Filčeva planinarska i alpinistička osobnost. Filac je bio primjer gotovo nepostojećeg idealnog planinara, koji je intenzivnim odlascima u naša i strana brda do suštine ušao u smisao gorštačkog života i istinskog poznavanja i ljubavi prema planinama. U planinarskom društvu Sveučilišta Velebit bio je član i pročelnik njegovog Alpinističkog odsjeka, takođeri i predsjednik PDS Velebita u godinama 1968 i 1969, također i pročelnik SO Velebita.

Nas nekoliko starih spašavatelja uvijek ćemo se s ganućem sjećati Velebitove alpinističke škole 1966. koju je Filac vodio, i u kojoj smo načinili svoje prve penjačke korake. Bio više nego pročelnik AO-a i vođa alpinističke škole. Uz penjačko znanje koje smo tu stekli, svojim mudrim vodstvom Filac postigao da smo postali i ostali penjači i alpinisti, i da smo sve do danas međusobno tijesno međusobni povezani dubokim prijateljstvom. A iznad sveg tog našeg čarobnog mladenačkog penjanja i druženja stajala nenametljiva i gotovo neprimjetna no vrlo stvarna Filčeva stručna, brižna, prijateljska, očinska skrb. A imali smo i sreću i čast da postanemo i njegovi prijatelji i penjački i planinarski partneri.

Na to se nekako prirodno nadovezao i događaj za nas nekolicinu životno važan, koji je i naše živote usmjerio u gorsko spašavanje, a to je da nas je Filac zajedno s gorskim spašavateljem Cinetom Rapotecom predložio za članstvo u Službi. Odonda pa sve do sada u svemu što radimo, mi nekada mladi a danas već stari gorski spašavatelji,  u mislima imamo, da to nikada ne smije biti nešto što bi Filca, koji je za nas tada jamčio, na bilo koji način razočaralo. Nadam se da ga nismo razočarali.

Filac je jedan od naših najboljih penjača. Stariji a i mladi penjački dobro znaju za lijep i težak Brankov smjer na Kleku, no neki možda ne znaju da ga je prvi ispenjao Filac zajedno s Davorom Ribarovićem godine 1963. Mudro proveden Kanjonski smjer iz 1960. u Paklenici također je Filčeva ostavština koju nam je zauvjek poklonio zajedno sa svojim supenjačima Vladom Jelaskom i Tonkom Maroevićem. Filac je bio i omiljen instruktor našim ledenjačkim tečajevima u organizaciji Komisije za alpinizam, na primjer u Chamonixu ili u Glockneru. Bio je  i skijaški učitelj. Sudionik je Velebitove ekspedicije u Patagoniju, a kasnije već pretežno živeći u Puli, zamislio je i vodio prvu Istarsku ekspediciju u Himalaje.

Svi koji su se susretali s Filcem posljednjih desetljeća, u smirenom i srdačnom razgovoru s njime nisu mogli primijetiti i naslutiti da uz sve lijepe stvari u vezi planina i GSS-a, Filac nosi u sebi  i neizmjerno težak teret koji je donio posljednji rat. U tom su ratu teško stradala dvojica njegovih sinova, i uz sve aktivnosti u GSS-u i uz skrb za napredak stanice Pula, neizmjeran je trud, strpljenje i roditeljsku ljubav Filac ulagao i odvajajo u skrb za svoje unesrećene sinove.

On sam je tijekom domovinskog rata bio u redovima glasovite Planinske satnije  Velebit Hrvatske vojske, s kojom je branio i obranio Hrvatsku na Velebitu.

Neočekivano i za sve nas prerano na početku ovog ljeta prestao je život neizmjerno vrijedan i bogat, a prema javnosti gotovo neprimjetan, jer Filac nikada nije spominjao ili isticao bilo što, i tako je cijelog života bio i ostao velik uzor i idealan lik gorskog spašavatelja.

Za svoj životni doprinos našem gorskom spašavanju Filac je primio sva najviša priznanja, počasnu značku priznanja GSS-PSH od kovanog srebra, zlatni znak HGSS-a  i plaketu HGSS-a.

Pamtit ćemo ga po prijateljstvu, smirenoj odluci u akciji spašavanja, pjesmi uz gitaru negdje u planinama, elegantnoj penjačkoj kretnji u stijeni, otresanju snijega s krzna za skije, i prije svega po ljudskosti.

Hvala velikom Filcu za sve, a njegovim najbližima iskrena sućut.

Ispraćaj Antuna Filipčića bit će u ponedjeljak, 19.6.2017. u 13.30 h, na zagrebačkom Krematoriju.