HGSS: Stanica Zagreb

Ponekad i spašavateljima treba pomoć

19.01.2022. // Filip Filipović

Prilikom jedne od vježbi terenske vožnje naš se četverocikl najednom odbio pokrenuti. Kako se na pritisak tipke elektropokretača ništa nije zbivalo odmah smo opravdano posumnjali na prazan akumulator koji se posljednjih tjedana ponašao neobično. Rezervni akumulator ne nosimo sa sobom pa smo pozvali kolegu da nam terenskim motociklom iz Zagreba donese drugi s kojim bismo mogli pokrenuti četverocikl. Međutim niti s drugim akumulatorom nije bilo rezultata. Kako se radilo o slabijem akumulatoru s motocikla, posumnjali smo da možda nije dovoljno jak pa smo kolegu poslali na vrh Sljemena da “posudi” jači s motornih sanjki, no niti to nije dalo rezultata.

Sada smo ispucali sve raspoložive ideje, a kako smo se nalazili u šumi van dosega automobila trebao nam je netko tko bi nas mogao “došlepati” do ceste kako bismo četverocikl natovarili na prikolicu. Za to nam je trebao drugi četverocikl, a niti jedan za koji znamo nije nam bio u blizini. Srećom, sjetili smo nekoga s kim surađujemo već dugi niz godina i tko nam nesebično nudi logističku pomoć kad god imamo velike akcije ili dežurstva.
Radi se o braći Engel iz tvrtke Trgoauto. Oni nam osiguravaju rasvjetu baza na terenu, opremaju svjetlosnom i zvučnom signalizacijom sva naša vozila ali ih i prerađuju prema našim zahtjevima kako bi nam bila efikasnija u izvođenju specijalističkih zadataka. Dečki su se u nevjerici odazvali i nakon dva sata stigli do nas na dva četverocikla opremljeni za “spašavanje”. Nakon što smo još jednom bezuspješno pokušali pokrenuti četverocikl zaključili smo kako se vjerojatno radi o neispravnom elektropokretaču i da bi prije šlepanja trebalo pokušati napraviti nešto u vezi toga. Pomogli su nam skinuti bočne oplate kako bismo dosegli elektropokretač po kojem smo onda par puta kucnuli debljom granom nakon čega je on lijeno počeo vrtiti i na kraju pokrenuo agregat. Nakon toga nam šlepanje nije bilo potrebno već smo se odvezli natrag u Zagreb.

Moramo spomenuti kako su braća Engel kao pravi profesionalci, sa sobom ponijeli sendviče, vodu, sokove i slatkiše čega smo ih odmah lišili jer smo do tog trenutka u šumi bili već više od šest sati.

Ovime bismo se još jednom željeli zahvaliti braći Engel za koje nakon gotovo dvadeset godina profesionalne suradnje, možemo reći da su nam postali prijatelji na koje možemo računati.