Umro je Miroslav Pleško Čo
09.08.2016. // Borislav Aleraj
Sa žalošću javljamo da je u 78. godini života stradao i nestao u Crnom moru član HGSS Stanice Zagreb gorski spašavatelj, instruktor gorskog spašavanja Miroslav Pleško Čo.
Sve je zaprepastila vijest: nema više našega Čoa, nestao je u valovima Crnog mora kod ušća Dunava u četvrtak 4.8.2016. poslije podne, pri kupanju kada mu je naglo pozlilo i stoga je bio povučen od obale jakom strujom. Usprkos velikim naporima prisutnih članova skupine da mu pomognu, pri čemu je iscrpljen u moru nestao i jedan od spašavatelja, Čo je nestao u moru. Višednevna intenzivna potraga na moru za njima dvojicom do sada nije dala razultata.
Ta posve neočekivana, ali strašna i neizmjenjiva vijest zapanjila je i teško pogodila sve koji su poznavali ovog velikana našega planinarstva i gorskog spašavanja, čovjeka malog rastom ali toliko velikog djelima i ljudskošću, da ga svojim najboljim prijateljem i uzorom smatraju članovi brojnih zagrebačkih planinarskih društava Željezničara, Velebita, Naftaplina, Susedgrada i drugih, a posebno svi hrvatski alpinisti i gorski spašavatelji.
Miroslav Pleško Čo rođen 1938. bio je jedan jedan od najistaknutijih i ujedno i jedan od najstarijih članova Hrvatske gorske službe spašavanja. Član Stanice Zagreb postao je šezdesetih godina prošlog stoljeća i u njoj je djelovao sve do danas. S ponosom je nosio značku gorskog spašavatelja broj 169. Bio je jedan od najboljih i najomiljenijih instruktora HGSS-a. Na tečajevima je na posve poseban nenametljiv, ali neizmjerno uvjerljiv i autoritativan način mladima prenosio znanja i vještine gorskog spašavanja i svoje veliko iskustvo.
Sam je kroz više decenija sudjelovao u brojnim teškim akcijama spašavanja, u nebrojenim dežurstvima na zagrebačkom Sljemenu. Sudjelovao je u velikoj potrazi i našao tragove u snijegu bitne za kasniji pronalazak trojice tragično smrznutih mladića na Medvednici godine 1969. Sudjelovao je u akciji spašavanja dvojice penjača stradalih na ulazu u Mosoraški smjer u Paklenici 1972., u velikoj trodnevnoj potrazi za nestalim umrlim planinarom ispod planinarskog doma Risnjak 1977., u akciji spašavanja penjača koji je cijelu noć naglavce visio u smjeru SVOS u Kleku 1977. Pronašao je usred noći dječaka usnulog i iscrpljenog u snijegu u velikoj noćnoj potrazi godine 1980. Sudjelovao je i u ekstremnoj zimskoj potrazi i spašavanju troje riječkih planinara na Risnjaku i Platku 1985., u spašavanju života planinara koji je doživio srčani udar kod Njivica na Medvednici 1994. i dr. Gotovo svo svoje slobodno vrijeme Čo je provodio je u brdima i tako je stekao onaj najfiniji neuhvatljiv osjećaj i iskustvo koje gorskom spašavatelju pomaže da pronađe osobe izgubljene u brdima i pruži im pomoć.
Alpinisti jako dobro znaju, no mnogi planinari s kojima je Čo bio na lijepim izletima po našim i stranim planinama, možda nisu znali da su na izletu ili na planinarskom domu gdje bi Čo znao dežurati bili s čovjekom koji predstavlja najslavniji vrh hrvatskog alpinizma i penjanja, jer to čo nije nikada isticao. Zajedno sa svojim dugogodišim penjačkim partnerom i prijateljem, alpinistom i gorskim spašavateljem Rikardom Ballonom, također vrlo samozatajnim, ispenjao je veliki broj najtežih smjerova u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, između ostaloga Centralu u Dedecu, Aschenbrennerov smjer u Travniku, Zajedu u Šitama i druge u Julijskim Alpama, prvo ponavljanje Velebitaškog smjera u Anića kuku, veliki broj uspona u Magliću, Durmitoru, Prenju. Njih su dvojica u povijest ušli kao najplodniji zlatni penjački navez. Vrijedi spomenuti i lijepe Čove uspone s drugim prijateljima penjačima kao što su Peternelova i Direktna na Črni graben u Triglavu i dr. Uspon kojim je Pleško ušao u povijest hrvatskog pa i svjetskog alpinizma je prvenstveni smjer Klin u Anića kuku godine 1966. zajedno s Neđom Jakićem i Stankom Gilićem, u kojem je slobodno riješio najteže izlazne dužine.
Čo je bio i vrstan alpnistički instruktor na brojnim alpinističkim školama, na ledenjačkim tečajevima. Bio je također i pročelnik Komisije za alpinizam PSH/HPS. U Alpinističkom odsjeku PDS Velebita u kojem je godinama bio aktivan stekao je i naslov Prvo kladivo Velebita za najuspješnijeg penjača godine. Nositelj je naslova Alpinista.
Svojim naizgled neprimjetnim, ali posve iznimnim neizbrisivim prisustvom Čo je svuda jednostavno zračio i svatko je odmah znao da je najbolji. Za svoj dragocjen doprinos Čo je primio Zlatni znak HPS-a i najviše priznanje, počasni znak priznanja GSS PSH od kovanog srebra. Neka je velika hvala i slava alpinistu, gorskom spašavatelju Miroslavu Plešku i sućut njegovoj obitelji i najdražima.
U vrijeme pisanja ovog članka nismo znali, a sada znamo ime čovjeka koji je i sam stradao u valovima velikog mora, pokušavajući pomoći našem Čou. Njegovo ime i djelo želimo zapisati i sjećati ga se s pijetetom. Bio je to gospodin Dragan Cvetković, također planinar, član beogradskog planinarskog društva Železničar. Hvala mu i slava i sućut njegovim bližnjima.
112